Revizionizam RTS-a – zato što RTS računa na to da sve prolazi

Još jedna godišnjica, još jedna neizmerna glupost. I, ne tek bilo kakva glupost, već u pravom smislu simptom tipičan za sada i ovde: za Srbiju danas. Državni informativni servis, Radio-Televizija Srbije, u tekstu posvećenom komemorativnom skupu u Jajincima piše sledeće: „U čitavoj Evropi, jedino u Beogradu okupacione snage su svakodnevno od 15. jula 1941. do kraja 1943. godine sprovodile egzekucije nedostojne ljudskih bića.“ Logor smrti Sobibor pušten je u pogon u maju 1942; Treblinka radi od jula iste godine; Aušvic je u periodu između 1942. i 1943. dosegao svoje pune potencijale. Ovo su samo neki, najpoznatiji logori smrti – istovremeno su radili brojni drugi. U svima njima odvijalo se sistematsko uništenje pre svega Jevreja. U pravom smislu bile su u pitanju fabrike smrti: svakodnevno su ove fabrike masovno proizvodile ništa drugo do smrt. No, po RTS-u, a zato što RTS piše da su „samo u Beogradu od 1941. do 1943. bile sprovođene egzekucije nedostojne ljudskih bića“, ispada da su svi ovi logori, a za razliku od logora u Beogradu, bili „dostojni ljudskih bića“. Radi se o aljkavosti, o neobrazovanosti, o operisanosti od istorije kakvu sebi ne bi smeo da pruži ni blog nekog amatera-novinara, a kamoli neko ko radi za državni javni servis. I, ovo je samo jedan od bisera u čitavom nizu koji RTS svakodnevno servira svojoj publici (na stranu greške u kucanju, čak i pravopisne greške – RTS već duže vreme te bez ikakvih posledica servira polu-istražene informacije, zatim, informacije, koje su po prosuđivanju RTS-a „nepoželjne“, se ili ne saopštavaju uopšte, ili, kad se saopšte, one vrlo brzo potonu na njihovoj internet stranici, tako da efektivno, zbog njihovog sakrivanja, jeste isto kao da ni nisu bile saopštene). U ovom slučaju, ova aljkavost ne može a da ne bude odraz jednog puno raširenijeg fenomena. RTS izveštava o komemorativnom skupu posvećenom žrtvama fašizma, no isti taj RTS je od novca građana koji su osuđeni na to da budu pretplaćeni na RTS snimao nešto takvo kao što je TV-serija „Ravna gora“. Ako RTS proizvodi igranu seriju u kojoj su domaći saradnici sa fašistima bili portretisani kao heroji, šta im onda znači ova komemoracija? Ne znači ništa – upravo to jasno pokazuje ova aljkavost.

RTS se poslednjih pola godine ako ne i duže uspinjao da nas izvesti o slučajevima rehabilitacije fašizma u Hrvatskoj, te je posebno likovao nad tim što vrhovni poglavar katoličke crkve nije podržao kanonizaciju Stepinca. Međutim, šta je sa Nikolajem Velimirovićem, koji je u Srbiji proglašen za sveca još pre nekog vremena, a koji je nedvosmisleno opravdavao Holokaust? Kako neko može da bude protiv Stepinca a da istovremeno prećutkuje Velimirovića? Može, ali samo ako se uopšte ne radi o antifašizmu u osudi Stepinca od strane RTS-a, već se, umesto toga, radi o politikantskom potkusurivanju sa aktuelnim dnevno-političkim takmacima. Zatim, šta je sa Ratkom Dmitrovićem, koji ima dugi staž antisemitskih izjava, a koji je još uvek glavni i odgovorni urednik „Večernjih novosti“, jednog od najtiražnijih dnevnih listova u Srbiji? Ništa. I baš zato što nije ništa, zato RTS bez ikakvog problema i može da piše gluposti koje piše.

Na ovogodišnjoj komemoraciji u Jajincima predsednik Nikolić i ministar Vulin u svojim izjavama osuđivali su kako fašističke zločine tako i pokušaje rehabilitacije fašizma. Pre nekog vremena donet je u Srbiji zakon o vraćanju imovine stradalima u Holokaustu. No, ništa od toga neće bitno uticati na promenu stanja u Srbiji sve dok RTS, državni informativni servis, ne prestane da bude ovo što sada jeste. Dalje: dok god je Ratko Dmitrović – koji je ne uopšte toliko davno Filipa Davida, a zato što je David jevrejskog porekla, javno prozivao za navodnu nelojalnost državi, po ustaljenom antisemitskom modelu koji je aktuelan još od afere Drejfus – na čelu jednog od najtiražnijih listova, dotle će antisemitizam u Srbiji da se pojavljuje kao pojava koja se toleriše. Isto, naravno, važi i za Velimirovićevu kanonizaciju, koja se lagodno prećutkuje.

Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.